Zahvaljujući PIO simulatoru hodanja, pacijentovo držanje može biti fiziološki ispravno i prilagođeno gotovo prirodnoj težini mišićno-koštanog sustava.

Paralizirani donji udovi, podržani  dijelovima simulatora, prisiljeni su kretati se sinkronizirano s gornjim udovima. Budući da je torzo savršeno stabiliziran, pacijent može s lakoćom raditi rukama,  tako da je njihov položaj prikladan za početak simulacije. Degenerativne promjene nastale dugotrajnom imobilizacijom se zaustavljaju, a prijenos krvi u tkiva poboljšava se zahvaljujući naizmjeničnom radu kukova, koljena i gležnjeva.